Korumpirani (2. dio) … i promašuju metu

Biblija nas opisuje kao iskvarene od slike na koju nas je Bog stvorio. Kako se to dogodilo? Knjiga Postanka u Bibliji to bilježi. Ubrzo nakon što su stvoreni ‘na sliku Božju’, prvi ljudi ( Adam i Eva ) bili su iskušani s izborom. Biblija opisuje njihov razgovor sa ‘zmijom’. Zmija se oduvijek shvaćala kao Sotona – duhovni neprijatelj Božji. U Bibliji Sotona obično govori kroz nekoga. U ovom slučaju govorio je kroz zmiju:

Iskušenje u vrtu

Zmija je bila lukavija od svih divljih životinja koje je stvorio BOG. Ona upita ženu: »Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti ni sa jednog stabla u vrtu?«

² Žena odgovori: »Smijemo jesti plodove sa svih stabala u vrtu, ³ osim sa jednoga. Bog je rekao: ‘Nemojte jesti plod stabla koje je usred vrta! Ne dirajte ga, da ne umrete!’«

⁴ Tada zmija reče ženi: »Ne, nećete umrijeti. ⁵ Nego, Bog zna da će vam se otvoriti oči kad pojedete taj plod. I bit ćete kao Bog—znat ćete što je dobro, a što zlo.«

⁶ Žena je vidjela da plod lijepo izgleda, da je dobar za jelo i da je poželjan jer će je učiniti mudrom. Stoga, ubere plod stabla i pojede ga. A dala je i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. ⁷ Tada su se oboma otvorile oči i spoznali su da su goli. Zato su spleli smokvinog lišća i napravili si pregače.

Postanak 3:1-7

Izbor

Njihov izbor (i iskušenje) bio je da mogu ‘biti kao Bog’. Do ove točke su se u svemu pouzdali u Boga, ali sada su imali izbor postati ‘kao Bog’, vjerovati u sebe i biti svoji vlastiti bogovi.

U svom izboru da budu autonomni, promijenili su se. Osjećali su sram i pokušali su se prikriti. Kad se Bog suočio s Adamom, okrivio je Evu (i Boga koji ju je stvorio). Ona je okrivila zmiju. Nitko nije prihvatio odgovornost.

Posljedice tog izbora

Ono što je započelo tog dana nastavilo se jer smo naslijedili tu istu neovisnu prirodu. Neki krivo shvaćaju Bibliju i misle da nas ona krivi za Adamov loš izbor. Jedini koji je kriv je Adam, ali mi živimo u posljedicama njegove odluke. Sada smo naslijedili tu neovisnu Adamovu prirodu. Možda ne želimo biti bogovi svemira, ali želimo biti bogovi u svojim okruženjima, odvojeni od Boga.

To objašnjava toliko toga u ljudskom životu: zaključavamo vrata, treba nam policija i imamo računalne lozinke – jer bismo inače krali jedni od drugih. Zato se društva na kraju urušavaju – jer kulture imaju tendenciju propadanja. Zato se svi oblici vlasti i ekonomski sustavi, iako neki funkcioniraju bolje od drugih, na kraju raspadaju. Nešto u vezi s time kako jesmo uzrokuje da propustimo onakve stvari kakve bi trebale biti.

Grijeh – propustiti

Riječ ‘promašiti’ sažima našu situaciju. Jedan stih iz Biblije daje sliku kako bismo to bolje razumjeli. Kaže:

¹⁶ Među cijelom je vojskom bilo sedamsto najboljih ljevorukih ratnika, od kojih je svaki mogao kamenom iz praćke pogoditi muhu.

Suci 20:16

Ovo opisuje vojnike koji su bili stručnjaci u korištenju praćki i nikada ne bi promašili. Riječ na hebrejskom prevedena kao ‘promašiti’ gore je יַחֲטִֽא. U Starom zavjetu se također prevodi kao grijeh .

Vojnik uzima kamen i puca u metu. Ako promaši, nije uspio u svojoj namjeri. Na isti način, Bog nas je stvorio na svoju sliku da pogodimo metu u načinu na koji se odnosimo prema Njemu i postupamo s drugima. ‘Griješiti’ znači promašiti ovu svrhu ili metu koju nam je Bog namijenio.

Ova slika promašenog cilja nije ni sretna ni optimistična. Ljudi ponekad snažno reagiraju protiv biblijskog učenja o grijehu. Jedan student mi je jednom rekao: „Ne vjerujem jer mi se ne sviđa što ovo govori“. Ali kakve veze ima ‘sviđanje’ nečega s istinom? Ne volim poreze, ratove ili potrese – nitko ih ne voli – ali to ih ne čini neistinitima. Ne možemo ignorirati nijedan od njih. Svi sustavi zakona, policije, brava i sigurnosti koje smo ugradili u društvo kako bismo se zaštitili jedni od drugih sugeriraju da nešto nije u redu . Barem bismo trebali otvoreno razmotriti ovo biblijsko učenje o našem grijehu.

Bog objavljuje svoju pomoć

Imamo problem. Iskvareni smo od slike na koju smo prvobitno stvoreni. Dakle, sada promašujemo cilj kada su u pitanju naši moralni postupci. Ali Bog nas nije ostavio u našoj bespomoćnosti. Imao je plan da nas spasi i zato Evanđelje doslovno znači ‘dobra vijest’ – jer taj plan je dobra vijest da nas On spašava. Bog nije čekao Abrahama da objavi ovu vijest; prvo ju je objavio u istom razgovoru s Adamom i Evom. Sljedeće ćemo pogledati ovu prvu objavu Dobre vijesti .