Revan u pustinji

Povijest pamti Simona bar Kohbu (Simon ben Kosevah) kao čovjeka koji je predvodio i propao posljednju židovsku pobunu protiv carskog Rima od 132. do 135. godine . Kao samoproglašeni knez židovskog naroda u Judeji, zahtijevao je da ga svi Židovi slijede u ratu za neovisnost protiv Rima. Predvodio je ovu pobunu jer su Rimljani namjeravali izgraditi još jedan poganski grad (Aelia Capitolina) na ruševinama Jeruzalema (srušenog u neuspjelom ustanku od 66. do 73. godine ). Ovaj grad bi imao Hram posvećen Jupiteru, poganskom rimskom bogu. 

Iako je u početku bio uspješan iz svoje baze u Judejskoj pustinji, njihova se sreća okrenula kada je puna snaga rimskih carskih legija krenula u protunapad. Bar Kokba i bezbrojni drugi židovski ustanici brutalno su ubijeni u konačnoj pobjedi Rima. Prije njegovog poraza, mnogi židovski mudraci, uključujući rabina Akivu , jednog od vodećih autora Mišne, proglasili su Simona bar Kokbu Mesijom.

Bar Kokhba je usmjerio svoj religiozni žar iz pustinje protiv stranog, vanjskog neprijatelja – carskog Rima. Njegova vizija je vidjela mesijanski mir koji dolazi samo ako se strana okupacijska vojna sila protjera i Sion oslobodi strane okupacije.

Bar Kokhba u usporedbi s Ivanom Krstiteljem

U svom religioznom žaru i mesijanskom žaru iz pustinje, Bar Kokhba je nalikovao svom sunarodnjaku Ivanu Krstitelju koji mu je prethodio oko 100 godina. Ipak, iako slično revni, razlikovali su se u načinu na koji su vidjeli temeljni problem i posljedično temeljno rješenje. Usporedba ova dva revolucionara pomoći će nam da shvatimo suprotstavljene ideje o ljudskoj situaciji i rješenju koje Evanđelje nudi.

Ivan Krstitelj u sekularnoj povijesti

Poput Bar Kohbe, Ivan Krstitelj izazvao je mnogo kontroverzi i privukao mnogo pažnje. Josip Flavije, židovski povjesničar iz prvog stoljeća, o njemu govori ovim riječima:

Neki su Židovi mislili da je uništenje Herodove vojske došlo od Boga, i to vrlo pravedno, kao kazna za ono što je učinio protiv Ivana, koji je nazvan Krstiteljem: jer ga je Herod ubio, koji je bio dobar čovjek… Herod, koji se bojao da bi veliki utjecaj koji je Ivan imao na narod mogao učiniti da on digne pobunu… Sukladno tome, zbog Herodove sumnjičavosti poslan je kao zarobljenik u Maherus, dvorac koji sam već spomenuo, i tamo je pogubljen. Josip Flavije,Židovske starine, knjiga 18, poglavlje 5, 2

Josip Flavije spominje Ivana Krstitelja u kontekstu poraza Heroda Antipe nad suparnikom. Herod Antipa je ubio Ivana, a Josip Flavije nas obavještava da su Židovi njegov kasniji poraz smatrali Božjom presudom nad njim zbog pogubljenja Ivana Krstitelja. 

Ivan Krstitelj u Evanđeljima

Ivan Krstitelj istaknuto se pojavljuje kao Isusov preteča u evanđeljima. Luka, jedno od evanđelja u Novom zavjetu, čvrsto povezuje Ivana Krstitelja u povijesti uspoređujući ga s drugim poznatim povijesnim ličnostima tog vremena.

Bilo je to petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat upravljao Judejom. Herod je upravljao Galilejom, njegov brat Filip pokrajinama Iturejom i Trahonitidom, a Lizanije Abilenom.

² Ana i Kaifa bili su vrhovni svećenici. U to je vrijeme Ivan, Zaharijin sin koji je živio u pustinji, dobio zapovijed od Boga ³ da obiđe čitav kraj oko Jordana i govori ljudima Božju poruku da se krste u znak obraćenja kako bi im bili oprošteni grijesi. ⁴ Jer, tako piše u Knjizi proroka Izaije:

»Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
    poravnajte mu staze!
⁵ Napunit će se svaka dolina,
    spustiti svaka planina.
Sve će se krivudave staze ispraviti,
    neravni putovi postat će ravni.
⁶ I svi će vidjeti Božje spasenje!’«

Luka 3:1-6

U prilog Lukinom izvještaju, Matej sažima poruku Ivana Krstitelja ovako:

U ono vrijeme pojavio se Ivan Krstitelj i počeo propovijedati u judejskoj pustinji. ² Govorio je: »Pokajte se jer je Kraljevstvo nebesko blizu!«

Matej 3:1-2

Ivanova perspektiva

Ivan je vidio temeljni ljudski problem u nama. Stoga je njegovo propovijedanje upućivalo slušatelje na pokajanje . 

Pokajte se ( metanoia na grčkom) znači ‘promjena’ (= ‘meta’), vaš ‘um’ (= ‘noia’). Zamislite dramatičnu ‘metamorfozu’ gusjenice kada se njezin oblik (‘morfhe’) promijeni u oblik leptira. 

Ivan je propovijedao potrebu za promjenom mišljenja toliko dramatičnom da transformira način na koji živimo, ne rušenjem vlada i borbom protiv stranaca kako je mislio Bar Kokhba, već suosjećajnim i pravednim postupanjem s drugima – tko god oni bili. Ovo pokajanje bi nas ‘pripremilo’ za Gospodinov put. U Ivanovom umu, bez ovog pokajanja ne bismo vidjeli, shvatili ili razumjeli Kraljevstvo Božje, niti bismo iskusili njegov ‘oprost’.

Ispovijed u našem pokajanju

Pokazatelj istinskog unutarnjeg pokajanja koji je Ivan tražio bio je ovaj:

⁵ U to su ga vrijeme dolazili slušati ljudi iz Jeruzalema, iz cijele Judeje i s cijeloga područja oko rijeke Jordan. ⁶ Priznavali su svoje grijehe, a Ivan ih je krstio uranjajući ih u rijeku Jordan.

Matej 3:5-6

To je u suprotnosti s postupcima u drugom biblijskom izvještaju – onom Adama i Eve. Nakon što su pojeli zabranjeno voće, Biblija kaže da su Adam i Eva:

⁸ Potom su čuli korake BOGA, koji je hodao vrtom za večernjeg povjetarca, pa su se sakrili od BOŽJE prisutnosti među drveće u vrtu.

Postanak 3:8

Od tada nam je ova sklonost skrivanju grijeha, pretvarajući se da nismo pogriješili, vrlo prirodna. Ispovijedanje i pokajanje za grijehe znatno nam je teško jer otkriva našu krivnju i sram. Radije bismo pokušali bilo što drugo osim ovoga. Ipak, Ivanovo uvjerenje i poruka uokvirili su pokajanje i ispovijed kao bitne za pripremu ljudi kako bi mogli iskusiti nadolazeće Božje Kraljevstvo.

Upozorenje vjerskim vođama koji se neće pokajati

Neki su to doista učinili, ali nisu svi mogli iskreno priznati svoje grijehe pred sobom i Bogom. Evanđelje kaže da:

⁷ Kad je Ivan vidio mnoge farizeje i saduceje kako dolaze k njemu da ih krsti, rekao im je: »Zmijski porodi! Tko li vas je upozorio da bježite od Božje srdžbe koja dolazi? ⁸ Pokažite svojim životom da ste se zaista obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. ⁹ Jer, kažem vam, Bog može od ovoga kamenja stvoriti Abrahamovu djecu. ¹⁰ Sjekira je već položena na korijen stabla, a svako stablo, koje ne daje dobar plod, bit će posječeno i bačeno u vatru.

Matej 3:7-10

Farizeji i saduceji, učitelji židovskog vjerskog zakona, marljivo su radili na održavanju svih običaja (molitvi, posta, žrtava itd.) kako je nalagao Zakon. Svi su mislili da su ti vođe, sa svim svojim vjerskim učenjem i trudom, oni koji su zajamčeno imali Božje odobravanje. Ali Ivan ih je nazvao ‘leglom gujinjinim’ i upozorio ih na nadolazeći Sud vatre !

Zašto bi Ivan iznio takvu tvrdnju?

Time što nisu ‘donosili plodove dostojne pokajanja’ pokazali su da se nisu istinski pokajali. Nisu priznali svoj grijeh, već su ga sakrili iza svojih vjerskih običaja. Njihova vjerska baština, iako dobra, učinila ih je ponosnima, a ne pokajnicima.

Plod pokajanja

S ispovijedi i pokajanjem došlo je očekivanje drugačijeg života. Ljudi su pitali Ivana Krstitelja kako bi trebali pokazati plod svog pokajanja, a on je odgovorio sljedeće:

¹⁰ A mnoštvo ga je pitalo: »Što trebamo činiti?«

¹¹ Odgovorio im je: »Svatko tko ima dva ogrtača, neka jedan dâ onome tko ga nema, i svatko tko ima hrane, neka je podijeli s drugima!«

¹² I neki su se poreznici došli krstiti pa su ga pitali: »Učitelju, što trebamo činiti?«

¹³ A on im je odgovorio: »Nemojte uzimati veći porez nego što je propisano!«

¹⁴ I neki su ga vojnici pitali: »A što mi trebamo raditi?« Rekao im je: »Nikome ne uzimajte novac silom, nikoga lažno ne optužujte i budite zadovoljni svojom plaćom!«

Luka 3: 10-14

 Je li Ivan bio Krist?

Zbog snage njegove poruke, mnogi su se pitali je li Ivan Krist. Evanđelje ovako bilježi ovu raspravu:

¹⁵ Ljudi su živjeli u iščekivanju Mesijinog dolaska i u sebi se pitali nije li možda Ivan Mesija.

¹⁶ On im je svima ovako odgovarao: »Ja vas krstim vodom, ali dolazi onaj tko je moćniji od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću razvezati. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. ¹⁷ On će očistiti svoje gumno; žito će spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti u neugasivoj vatri.« ¹⁸ Tako im je, kao i mnogim drugim riječima, navješćivao Radosnu vijest.

Luka3:15-18

Ivan Krstitelj u proročanstvu

Ivanov neovisni duh naveo ga je da se grubo odijeva i jede divlju hranu u pustinji. Međutim, to nije bio samo primjer njegova duha; to je bio i važan znak. Prorok Malahija je 400 godina ranije zaključio Stari zavjet sljedećim riječima:

BOG Svevladar kaže: »Uskoro ću poslati svoga glasnika da preda mnom pripremi put. Tada će Gospodar kojeg tražite iznenada doći u svoj Hram. Zaista, glasnik saveza, za kojim čeznete, uskoro dolazi«.

Malahija 3:1

⁵ Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego što dođe velik i strašan dan BOŽJEG suda. ⁶ On će zbližiti roditelje s djecom i djecu s roditeljima. U suprotnom, doći ću i potpuno vam uništiti zemlju.«

Malahija 4:5-6 (400. pr. Kr.)

Ilija je bio jedan od prvih proroka koji je također živio i jeo u pustinji, odjeven u

⁸ Odgovorili su: »Nosio je ogrtač od životinjske dlake i kožni pojas.«

Kralj je rekao: »To je Tišbijac Ilija.«

Kraljevi 2 1:8

Dakle, kada je Ivan Krstitelj živio i odijevao se na način na koji je živio, to je bilo kako bi se istaknulo da je on budući Pripremač za kojeg je prorečeno da će doći u Duhu Ilije. Njegova odjeća, njegov način života i sklonost jedenju u pustinji pokazali su da je Ivan Krstitelj došao u Božjem prorečenom planu.

Zaključak

Ivan Krstitelj došao je pripremiti ljude kako bi bili spremni za Kraljevstvo Božje. Ali nije ih pripremio dajući im više Zakona ili ih vodeći u pobunu kao što je to učinio Bar Kochba. Umjesto toga, pripremio ih je pozivajući ih na pokajanje od grijeha i njihovo priznanje. To je teže učiniti nego slijediti stroža pravila ili sudjelovati u pobuni jer otkriva našu sramotu i krivnju. 

Vjerski vođe tog vremena nisu se mogli natjerati da se pokaju i priznaju svoje grijehe. Umjesto toga, koristili su svoju religiju kako bi ih sakrili. Sto godina kasnije koristili su religiju kako bi kanalizirali nesretnu pobunu Bar Kochbe. Zbog svojih odluka da izbjegnu pokajanje, nisu bili spremni prepoznati Krista i razumjeti Kraljevstvo Božje. Ivanovo upozorenje jednako je relevantno i za nas danas. On tvrdi da se moramo pokajati za svoje grijehe i priznati ih. 

To nam omogućuje da iskusimo Kraljevstvo Božje, koje je Ivan pomogao uspostaviti svojim krštenjem Isusa, sljedećim povijesnim događajem koji istražujemo.