Psihologija dolazi od dvije grčke riječi. ‘-ology’ dolazi od λόγος ( logos = riječ, proučavanje), a ‘psych’ dolazi od ψυχή (psuché = duša, život). Dakle, psihologija je proučavanje naših duša ili naših umova, emocija, ponašanja i intelekta. Psihologija kao akademska znanost ukorijenila se u devetnaestom stoljeću.
Jedan od najpoznatijih pionira psihologije bio je Sigmund Freud ( Sigismund Schlomo Freud 1856. – 1939.), osnivač grane psihologije poznate kao psihoanaliza. Iako je bio obrazovan kao liječnik, Freud se zainteresirao za korištenje hipnoze kao sredstva za istraživanje i liječenje poremećaja. Nakon što je dao ostavku na liječničku poziciju, ostatak života posvetio je traženju razumijevanja i okvira za liječenje poremećaja osobnosti.
Freudovo židovsko nasljeđe i njegova snažna povezanost sa sekularnim židovskim identitetom snažno su utjecali na razvoj njegovih teorija i rada, kako su istaknuli biografi. Zapravo, svi njegovi rani suradnici i kolege u psihoanalizi bili su Židovi. Čak je i njegova prva pacijentica, Anna O, čije je liječenje Freuda i psihoanalizu lansiralo u svijet, zadržala snažan židovski identitet. Stoga nije pretjerano reći da su uvid i briljantnost Židova otvorili cijelom čovječanstvu teorije pomoću kojih možemo bolje razumjeti sebe i svoje duše.
Freud i Isus kao utjecajni Židovi
Ali Freud i njegovi kolege nipošto nisu bili jedini koji su doprinijeli našem razumijevanju naše psihe. Devetsto godina prije Freuda, Isusova učenja iz Nazareta o tvom i mom ψυχή zaslužuju razmatranje.
Istraživali smo Isusov život i učenja iz perspektive njegova židovstva, pretpostavljajući da Isus utjelovljuje namjeravani krajnji cilj židovske nacije. Njegovi uvidi, napredak i iskustva donekle su paralelni s onima židovske nacije u cjelini (naš zaključak dolazi ovdje ). Sukladno tome, sada se okrećemo onome što je Isus učio o našoj psihi ili duši.
Freud ostaje kontroverzna figura zbog svojih radikalnih teorija o ljudskoj duši. Primjerice, on je osmislio i popularizirao Edipov kompleks za koji je tvrdio da je faza u životu kada dječak mrzi svog oca i želi seks s majkom. Freud je postulirao postojanje libida , seksualizirane energije kojom su ispunjeni mentalni procesi i strukture i koja generira erotske privrženosti. Prema Freudu, libido ne bi trebao biti potisnut, već bi trebalo dopustiti da se njegovi apetiti zadovolje.
Isus i naša psiha
Isus je i danas ostao kontroverzna figura, velikim dijelom zbog svojih učenja o ljudskoj duši. Evo dva njegova govora o ψυχή koji do danas izazivaju mnogo rasprava.
24 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. 25 Tko god želi spasiti svoj život—izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene—naći će ga. 26 Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život?
Matej 16:24-26
Isusov paradoks duše (ψυχή)
Isus koristi paradoks kako bi učio o duši (ψυχή). Taj paradoks proizlazi iz samorazumljive istine; ne možemo trajno zadržati ili držati svoje duše. Bez obzira što radimo u životu, smrću su naše duše izgubljene. To je istina bez obzira na našu razinu obrazovanja, naše bogatstvo, gdje živimo ili moć i prestiž koji steknemo tijekom života. Ne možemo zadržati svoje ψυχή. Neizbježno se gubi.
Na temelju toga pretpostavljamo da bismo trebali živjeti s tim na umu i u potpunosti maksimizirati iskustvo ψυχή tijekom njegovog prolaznog postojanja štiteći i čuvajući ψυχή koliko god je to moguće. Ovo je stajalište koje je zastupao Freud.
Ali Isus upozorava da će to rezultirati trajnim gubitkom duše. Isus nas zatim suočava stvaranjem paradoksa ψυχή inzistirajući da mu predamo svoju ψυχή (dušu) i tek tada ćemo je moći zadržati ili sačuvati. U pravom smislu, on nas traži da mu vjerujemo do te mjere da se odreknemo onoga što ne možemo zadržati (svoje ψυχή) kako bismo je trajno vratili. Imajte na umu da on ne predlaže da svoju ψυχή damo crkvi, religiji ili važnoj vjerskoj osobi, već njemu.
Isusov drugi ψυχή paradoks
Većina nas oklijeva vjerovati Isusu na način da bismo mu povjerili svoje duše. Umjesto toga, prolazimo kroz život štiteći i proširujući svoje ψυχή. Međutim, time, umjesto da stvaramo mir, odmor i spokoj u svojim životima, nailazimo na suprotno. Postajemo umorni i opterećeni. Isus je koristio ovu stvarnost kako bi nas poučio drugom paradoksu ψυχή.
28 Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti. 29 Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, pronaći ćete odmor svojim dušama. 30 Jer, jaram koji vam nudim lagan je i teret koji je od mene lako vam je nositi.«
Matej 11:28-30
Kroz povijest ljudi su uprezali volove, magarce i konje kako bi obavljali najteže zadatke koji su iscrpljivali ljudski rod od početka poljoprivrede – oranje zemlje. ‘Jaram’ je stoga metafora za težak rad koji čovjeka potpuno umara. Pa ipak, Isus, namećući nam svoj paradoks, inzistira na tome da će jaram koji će nam staviti odmoriti naše duše. Naši će životi iskusiti mir dok oblačimo njegov jaram.
Prakticirajte ono što propovijedate
Iako je zapadni svijet u velikoj mjeri nastojao primijeniti Freudovo učenje, posebno tražeći samoispunjenje, smisao i oslobođenje u seksualnim aktivnostima, paradoksalno je da Freud nikada nije primijenio svoje ideje na vlastitu obitelj. Pisao je i poučavao radikalnu društvenu inovaciju, posebno među spolovima. Ali vodio je svoj dom kao potpuno društveno konzervativan. Njegova supruga mu je pokorno pripremala večere prema njegovom krutom rasporedu, pa čak i mazala pastu za zube na četkicu za zube. Nikada nije razgovarao o svojim seksualnim teorijama sa suprugom. Slao je sinove obiteljskom liječniku da uče o seksu. Freud je strogo kontrolirao svoje sestre i kćeri, ne dopuštajući im da izlaze na posao. Držao ih je kod kuće šivajući, slikajući i svirajući klavir. (referenca 1 ispod)
Isus je, s druge strane, prvo primijenio svoja učenja o duši na vlastiti život. Dok su se njegovi učenici svađali zbog suparništva i ljubomore među njima, Isus je intervenirao:
25 Tada ih je Isus pozvao k sebi i rekao: »Znate da vladari nežidovskih naroda iskazuju svoju moć nad njima, a velikaši vole gospodariti njima. 26 No neka tako ne bude među vama! Tko želi postati velik među vama, radije neka vam bude sluga, 27 a tko želi biti prvi među vama, neka vam bude rob. 28 Upravo kao Sin Čovječji, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da preda svoj život kao otkupninu za mnoge.«
Matej 20:25-28
Isus je nosio svoj jaram živeći svoj život služeći, a ne da bi mu se služilo. To je činio do te mjere da je dao svoju dušu kao otkupninu ili plaćanje za mnoge.
Uistinu lagani jaram?
Može se raspravljati o tome je li Isusov jaram uistinu lagan i izvor odmora. Ali čini se da Freudov put napredovanja u životu doista rezultira zamornim teretima. Razmislite sada koliko smo daleko stigli nakon otprilike stoljeća primjene njegovih ideja. Što dominira naslovima i objavama na društvenim mrežama? #Metoo, aseksualnost, Epstein, beskrajne optužbe za seksualno nasilje, endemske ovisnosti o pornografiji. Kad mislimo da smo napredovali, samo pogledajte gdje smo.
Freud i Isus: Kreditne reference koje podupiru njihove uvide
Freudove kvalifikacije i vjerodostojnost njegovih ideja počivale su na percepciji da su znanstvene. Ali koliko su bile znanstvene? Poučno je da njegove ideje nisu bile razvijene na temelju znanstvene metode promatranja i eksperimentiranja. Freud je jednostavno prepričavao priče kao studije slučaja. Pričao je priče kao i drugi pisci fikcije njegovog doba, ali je u svoja djela unio uvjerenje u istinu, i mi smo mu vjerovali. Kao što je sam Freud izjavio,
Još uvijek mi se čini čudnim da se povijesti bolesti koje pišem čitaju kao kratke priče i da im, kako bi se moglo reći, nedostaje ozbiljan znanstveni pečat.Kao što je citirano u Paulu Johnstonu,Povijest Židova, 1986., str. 416
Isus je potvrdio svoje učenje o (ψυχή) ne samo primjenjujući ga, već i pokazujući autoritet nad svojim (ψυχή)
17 Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. 18 Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«
Ivan 10:17-18
Svoj uvid u (ψυχή) nije temeljio na radu koji je napisao ili ugledu koji je stekao, već na svom uskrsnuću .
Zatim ćemo istražiti što on misli pod ‘mojim Ocem’. To činimo razmišljajući o nadolazećim virtualnim stvarnostima temeljenim na umjetnoj inteligenciji koje nude tragove o izvoru naše fizičke stvarnosti. Počinjemo razmišljajući o temeljnim gradivnim blokovima na kojima je izgrađena naša civilizacija – abecedi, samim slovima kao i Googleovoj matičnoj tvrtki Alphabet .
- Povijest Židova, Paul Johnson. 1987. str. 413.