Kraljevstvo Božje: Mnogi su pozvani, ali…

Karl Marx (1818.-1883.) rođen je u obitelji židovskih učenjaka. Njegov djed po ocu služio je kao rabin do smrti. Njegova majka potječe iz duge loze rabina koji su izvorno potekli iz talmudskog koledža u Italiji. Međutim, Marxov otac, pod utjecajem Voltairea, osigurao je da Karl stekne obrazovanje u školi kojom je dominirao liberalni humanizam.

Karl Marx je kao mladić postao strastveni student filozofije. Međutim, kasnije je postao kritičar filozofije jer je, kako je rekao,

Filozofi su svijet samo interpretirali na razne načine, poanta je u tome da ga se promijeni.Karl Marx. Teza 11,Teze o Feuerbachu1845.

Stoga je Marx krenuo promijeniti svijet i to je učinio kroz svoja djela, od kojih su najpoznatija „ Komunistički manifest “ i „ Kapital “, a potonje je objavio njegov kolega Freidrich Engels. 

Ovi spisi poslužili su kao ideologija za komunističke revolucije koje su zahvatile svijet u 20. ^stoljeću , uspostavljajući novu vrstu vlade.

Karl Marx – sekularni rabin koji se zalaže za Kraljevstvo čovjeka putem revolucije

Iako antireligiozan i zauzimajući ‘znanstveni’ stav, Marx je pokazao najveću religijsku vjeru – jednostavno nije bio za teističku religiju. Marx je objasnio ljudsku povijest teoretizirajući da se društvene klase međusobno sukobljavaju u svim društvima. Po njegovom mišljenju, radnička klasa njegova vremena (proletarijat ) svrgnula bi buržoaziju (bogatu klasu s novcem koja je kontrolirala sredstva za proizvodnju). Zalagao se za nasilnu revoluciju i svrgavanje buržoazije od strane radnika. Lenjin i Trocki prvi su proveli njegove ideje, vodeći boljševičku revoluciju 1917. u Rusiji koja je pokrenula Sovjetski Savez. Drugi su slijedili Marxa, čineći ga jednim od najistaknutijih mijenjača svijeta 20. ^stoljeća .

Možda biste pomislili da je Marx, budući da je tvrdio da njegove teorije imaju znanstvenu osnovu, temeljito proučavao i družio se s radnicima svog vremena. Ali Marx nije koristio znanstvenu metodologiju, već rabinsku. Nikada nije kročio u tvornicu. Umjesto toga, zaključavao se u knjižnice kako bi čitao o radnicima, kao što se rabini zaključavaju radi proučavanja Talmuda. U svom čitanju jednostavno je pregledavao i prihvaćao materijal koji bi ‘dokazao’ ono u što je već vjerovao. Na taj je način pokazao gorljivu religioznu vjeru u svoje ideje.

Marx je povijest smatrao neizbježnim poticajem napretka putem revolucije. Tim napretkom upravljali su uvijek aktivni društveni zakoni. Njegovi spisi čitaju se poput ateističke Tore; poput religijskog djela pod kontrolom, ne od strane boga, već od strane inteligencije koja je ovladala njegovim spisima.

Čovječanska težnja za pravednim društvom

Židovi su bili u prvim redovima ljudske potrage za dobrom i pravednom političkom upravom. Karl Marx je istaknut primjer toga, jedna od najutjecajnijih osoba 20. ^stoljeća . 

Isus iz Nazareta također je učio o stvaranju pravednog i dobrog društva. Ali Isus je učio da će društvo šaloma (mira i obilja) doći s ‘Kraljevstvom Božjim’. Poput Marxa, sebe je vidio kao vođu u uspostavljanju ovog novog društva. Ali nije pionir njegovog dolaska zatvarajući se od čitanja i pisanja kao što je to činio Marx. Umjesto toga, živio je s onima na koje je želio utjecati i izravno ih je poučavao o Kraljevstvu Božjem. Nastavljamo istraživati ​​Isusa iz Nazareta prikazanog u Evanđeljima.

Isus i Kraljevstvo Božje

Isus je imao takvu vlast da su bolesti , pa čak i priroda, slušale njegovu zapovijed. Također je u Propovijedi na gori učio kako bi građani Kraljevstva trebali voljeti jedni druge. Ljubav, a ne revolucija, bila je osnova društva koje je Isus predvidio. Razmislite o bijedi, smrti, nepravdi i užasu koji danas doživljavamo jer ne slijedimo ovo učenje. 

Za razliku od Marxa, Isus je koristio sliku svečane zabave kako bi objasnio napredovanje Kraljevstva, a ne klasnu borbu. Sredstvo za ovu zabavu nije bila revolucija jedne društvene klase koja se nameće drugoj klasi. Umjesto toga, pozivnice široko distribuirane sa slobodom prihvaćanja ili odbijanja uspostavile bi Njegovo Kraljevstvo.

Prispodoba o velikoj zabavi

Isus je opisao veliku zabavu kako bi ilustrirao koliko široko i daleko seže poziv u Kraljevstvo. Ali odazivi ne idu onako kako očekujemo. Evanđelje prepričava:

¹⁵ Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!«

¹⁶ A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru pa je pozvao mnogo ljudi. ¹⁷ Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ‘Dođite, sve je spremno!’ ¹⁸ A oni su, svi odreda, počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa je moram otići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’ ¹⁹ Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet pari volova pa ih idem iskušati. Molim te, ispričaj me!’ ²⁰ Jedan je pak rekao: ‘Oženio sam se pa ne mogu doći.’

²¹ Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na gradske ulice i u uličice te dovedi ovamo siromašne, invalide, slijepe i hrome!’ ²² Sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’ ²³ A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na putove i duž ograda pa natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni! ²⁴ Jer, kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’«

Luka 14:15-24

Veliki preokret: Pozvani otpad

Naša prihvaćena shvaćanja su u ovoj priči mnogo puta okrenuta naglavačke. Prvo, mogli bismo pretpostaviti da Bog neće pozvati mnoge u svoje Kraljevstvo (što je Gozba u Kući) jer ne nalazi mnogo dostojnih ljudi.

To je pogrešno. 

Poziv na Gozbu ide mnogim, mnogim ljudima. Gospodar (Bog u ovoj priči) želi da Gozba bude puna. 

Ali događa se neočekivani preokret. Vrlo malo gostiju zapravo želi doći. Umjesto toga, izmišljali su izgovore kako ne bi morali doći! I zamislite koliko su ti izgovori nerazumni. Tko bi kupio volove, a da ih prije toga nije isprobao? Tko bi kupio polje, a da ga prije toga nije pregledao? Ne, ti su izgovori otkrivali prave namjere srca gostiju – nisu bili zainteresirani za Kraljevstvo Božje, već su imali druge interese.

Odbijeni Prihvati

Baš kad pomislimo da će Gospodar možda biti frustriran tako malobrojnim prisutnima na banketu, dolazi do novog obrata. Sada ‘neočekivani’ ljudi, oni koje svi u mislima odbacujemo kao nedostojne biti pozvani na veliku proslavu, oni koji su na “ulicama i uličicama” i dalekim “cestama i seoskim putevima”, koji su “siromašni, bogalji, slijepi i hromi” – oni od kojih se često klonimo – oni dobivaju pozive na banket. Pozivi na ovaj banket idu mnogo dalje i pokrivaju više ljudi nego što bismo vi i ja mislili da je moguće. Gospodar banketa želi ljude tamo i čak će pozvati i one koje mi sami ne bismo pozvali u svoju kuću.

I ovi ljudi dolaze! Nemaju drugih suprotstavljenih interesa koji bi im odvratili ljubav pa dolaze na gozbu. Kraljevstvo Božje je puno i Gospodareva volja je ispunjena!

Isus je ispričao ovu prispodobu kako bi nas potaknuo da se zapitamo: „Bi li prihvatio poziv u Kraljevstvo Božje kad bih ga dobio?“ Ili bi vas suprotstavljeni interes ili ljubav naveli da se izgovorite i odbijete poziv? Vi i ja smo pozvani na ovu gozbu Kraljevstva, ali stvarnost je da će većina nas odbiti poziv iz ovog ili onog razloga. Nikada ne bismo izravno rekli ‘ne’ pa nudimo izgovore kako bismo sakrili svoje odbijanje. Duboko u sebi imamo druge ‘ljubavi’ koje su u korijenu našeg odbijanja. U ovoj prispodobi korijen odbijanja bila je ljubav prema drugim stvarima. Oni koji su prvi bili pozvani voljeli su stvari ovoga svijeta (predstavljene ‘poljem’, ‘volovima’ i ‘brakom’) više od Kraljevstva Božjega.

Prispodoba o neopravdanom svećeniku

Neki od nas vole stvari na ovom svijetu više od Kraljevstva Božjeg i zato ćemo odbiti ovaj poziv. Drugi vole ili vjeruju u vlastite pravedne zasluge. Isus je o tome učio i u drugoj priči koristeći vjerskog vođu kao primjer:

⁹ Bilo je tu onih koji su bili uvjereni u svoju pravednost i s visoka su gledali na druge ljude. Njima je Isus ispričao ovu usporedbu: ¹⁰ »Dva su čovjeka došla u Hram pomoliti se: jedan je bio farizej, a drugi poreznik. ¹¹ Farizej je stajao sâm i ovako u sebi molio: ‘O Bože, hvala ti što nisam kao drugi, koji su pohlepni, varalice, preljubnici, ili kao ovaj poreznik. ¹² Postim dvaput na tjedan i dajem desetinu od svega što steknem.’

¹³ A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti oči prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’ ¹⁴ Kažem vam, ovaj je čovjek otišao kući opravdan pred Bogom, a onaj prvi nije. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.«

Luka 18: 9-14

Zabranjujemo si vlastiti ulaz

Ovdje se činilo da je farizej (vjerski učitelj poput svećenika) savršen u svom vjerskom trudu i zaslugama. Njegov post i davanje milostinje bili su čak i više nego što je bilo potrebno. Ali on je polagao povjerenje u vlastitu pravednost. To nije ono što je Abraham pokazao tako davno prije kada je primio pravednost jednostavnim poniznim povjerenjem u Božje obećanje . Zapravo, carinik (nemoralna profesija u to vrijeme) ponizno je tražio milost. Vjerujući da mu je dana milost, otišao je kući ‘opravdan’ – ispravan pred Bogom – dok se farizeju (svećeniku), za kojeg pretpostavljamo da je ‘pravedan pred Bogom’, još uvijek uračunavaju grijesi.

Isus pita tebe i mene želimo li zaista Kraljevstvo Božje ili je to samo interes među mnogim drugim interesima. Također nas pita u što se uzdamo – u svoje zasluge ili u Božje milosrđe.

Idealna komunistička država

Marksistička doktrina je naučavala da će klasna revolucija donijeti najbolje od ljudskog društva. Isus je naučavao da će Kraljevstvo Božje napredovati jednostavnim prihvaćanjem njegovog poziva. Anali povijesti diljem svijeta dokumentiraju neopisive strahote i ubojstva koje je marksizam oslobodio na svijet. Usporedite to s društvom koje su neposredni Isusovi sljedbenici uspostavili neposredno nakon njegova odlaska.

⁴⁴ Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali. ⁴⁵ Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi. ⁴⁶ Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca. ⁴⁷ Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.

Djela 2:44-47

Ti su ljudi živjeli slogan koji je Marx zastupao

Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebamaKarl Marx, 1875., Kritika Gotha programa

Ti su ljudi stvorili društvo o kojem je Marx sanjao, ali koje Marxovi sljedbenici nisu mogli postići unatoč nebrojenim pokušajima.

Zašto?

Marx nije uspio vidjeti vrstu revolucije potrebne za uspostavljanje egalitarnog društva. I mi smo u opasnosti da ne vidimo potrebnu revoluciju. Ova revolucija nije bila na razini jedne klase ljudi protiv druge kako je Marx učio, već u psihi svake pojedine osobe koja razmišlja o svom pozivu u Božje Kraljevstvo. To jasno vidimo kada usporedimo ono što je Isus učio o psihi s onim drugim velikim židovskim razmišljanjem o ljudskoj psihi – Sigmundom Freudom .