¹¹ Zatim je rekao: »Bio jedan čovjek koji je imao dvojicu sinova. ¹² Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’ I otac je podijelio sinovima svoje bogatstvo. ¹³ Nedugo zatim mlađi je sin uzeo svoje stvari i krenuo u daleku zemlju. Tamo je razuzdano živio i potrošio sav novac. ¹⁴ Uskoro je nastala velika glad u cijeloj zemlji i on se našao u oskudici. ¹⁵ Otišao je i zaposlio se kao najamnik kod stanovnika te zemlje. Gospodar ga je poslao u polje da čuva svinje. 

¹⁶ Mladić je čeznuo da se najede ljusaka od rogača kojima su se hranile svinje, ali mu ih nitko nije dao. ¹⁷ Tada je došao k sebi i rekao: ‘Svi najamnici moga oca imaju obilje hrane, a ja ovdje umirem od gladi. ¹⁸ Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ ²⁰ Ustao je i otišao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga. 

²¹ Sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’ ²² A otac je rekao slugama: ‘Požurite! Donesite najbolju odjeću i odjenite ga! Na ruku mu stavite prsten, a na noge sandale! ²³ I donesite utovljeno tele! Zakoljite ga pa ćemo jesti i slaviti! ²⁴ Jer, ovaj je moj sin bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sada je nađen.’ I počeli su slaviti.«

Stariji sin

²⁵ »Stariji je sin bio u polju. Kad se približio kući, začuo je glazbu i ples. ²⁶ Pozvao je slugu i upitao ga što se to događa. ²⁷ Sluga mu je odgovorio: ‘Došao je tvoj brat. Vratio se živ i zdrav pa je tvoj otac zaklao utovljeno tele za jelo.’ ²⁸ Stariji sin se razljutio i nije htio ući u kuću pa je otac izašao i počeo ga moliti. ²⁹ A sin je odgovorio ocu: ‘Gle, sve ove godine služio sam ti i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a ti mi nikad nisi dao ni jare da se proveselim sa svojim prijateljima. ³⁰ A sada, kad ti je došao ovaj sin, koji je s prostitutkama potrošio sve tvoje bogatstvo, za njega si zaklao utovljeno tele.’ 

³¹ Otac mu je rekao: ‘Sine moj, ti si uvijek sa mnom i sve što imam, pripada tebi. ³² Ali morali smo proslaviti i veseliti se jer je tvoj brat bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sad je nađen.’«

Luka 15:11 – 32

Faraon u potjeri za Izraelcima

¹ BOG je rekao Mojsiju: ² »Reci Izraelcima da se vrate do Pi Hahirota i utabore između Migdola i mora. Utaborite se uz more, nasuprot Baal Sefona. ³ Faraon će misliti da Izraelci zbunjeno lutaju zemljom jer su zarobljeni pustinjom. ⁴ Otvrdnut ću njegovo srce i krenut će za njima u potjeru. No ja ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci pa će Egipćani znati da sam ja BOG.« I Izraelci su učinili tako. ⁵ Kad su egipatskom kralju rekli da je narod pobjegao, faraon i njegovi službenici promijenili su stav prema Izraelcima i rekli: »Što smo to učinili! Pustili smo Izraelce da odu i više nam neće služiti.«

⁶ Zato je faraon zapovjedio da mu pripreme kola pa je poveo svoju vojsku. ⁷ Uzeo je šest stotina najboljih bojnih kola, ali i sva ostala kola iz Egipta. Svaka su kola imala svog zapovjednika. ⁸ BOG je toliko otvrdnuo srce faraonu, egipatskom kralju, da je krenuo u potjeru za Izraelcima koji su pobjednički napustili zemlju. ⁹ Sva je faraonova vojska krenula za njima—bojna kola s konjima, konjica i pješaštvo. Sustigli su ih dok su bili utaboreni pokraj mora, blizu Pi Hahirota, nasuprot Baal Sefona.

¹⁰ Kad se faraon približio, Izraelci su ugledali Egipćane kako ih sustižu pa su se jako uplašili i zavapili BOGU. ¹¹ »Zar nije bilo grobova u Egiptu da tamo umremo«, upitali su Mojsija, »pa si nas doveo ovamo da pomremo u pustinji? Što si postigao time što si nas izveo iz Egipta? ¹² Zar ti nismo rekli još u Egiptu: ‘Ostavi nas na miru! Pusti nas da služimo Egipćanima!’? Bolje bi bilo da smo ostali služiti Egipćanima nego da poginemo u pustinji.«

¹³ »Ne bojte se!« reče Mojsije narodu. »Budite čvrsti! Vidjet ćete kako će vas BOG spasiti. Egipćane, koje danas vidite, više nikad nećete vidjeti. ¹⁴ BOG će se boriti za vas, a vi samo budite mirni.«

Bog razdvaja vode Crvenog mora

¹⁵ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zašto si zavapio meni? Reci Izraelcima da krenu dalje, ¹⁶ a ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad more i razdvoji ga, da bi Izraelci prošli kroz more po suhome. ¹⁷ Egipćanima ću otvrdnuti srce pa će krenuti za njima. Tada ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i konjanicima. ¹⁸ Egipćani će znati da sam ja BOG kad se proslavim na faraonu, na njegovim kolima i konjanicima.«

¹⁹ Tada se Božji anđeo, koji je išao ispred izraelske vojske, okrenuo i stao iza njih. I stup od oblaka, koji je bio ispred njih, pomaknuo se i stao iza njih. ²⁰ Postavio se između egipatske i izraelske vojske pa je Egipćanima donio tamu, a Izraelcima svjetlo. Tako egipatska vojska te noći nije mogla prići izraelskoj.

²¹ Mojsije je ispružio ruku nad more pa je BOG cijele noći jakim istočnim vjetrom tjerao morske vode i isušio dno. Kad su se vode razdvojile, ²² Izraelci su prolazili kroz more po suhom, a vode su stajale, kao bedemi, s njihove desne i lijeve strane. ²³ Egipćani su krenuli u potjeru za Izraelcima te su svi faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more za njima. ²⁴ Prije svitanja BOG je iz stupa vatre i oblaka pogledao na egipatsku vojsku i stvorio u njoj strah i metež. ²⁵ Zaglavio je kotače njihovih kola, tako da su se teško kretali. Tada su Egipćani rekli: »Bjež’mo od Izraelaca! BOG se bori za njih, protiv Egipta!«

²⁶ BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad more, da vode krenu natrag na Egipćane, na njihova kola i konjanike.«

²⁷ Mojsije je u svitanje ispružio ruku nad more i ono se vratilo na svoje mjesto. Dok su Egipćani bježali iz mora, BOG ih je odnio vodom. ²⁸ Vode su se vratile i preplavile kola, konjanike i svu faraonovu vojsku koja je slijedila Izraelce kroz more. Nitko od njih nije preživio.

²⁹ Izraelci su hodali po suhom posred mora—vode su im stajale, kao bedemi, s desne i lijeve strane. ³⁰ Toga je dana BOG Izraelce spasio od Egipćana te su ih Izraelci vidjeli kako mrtvi leže na morskom žalu. ³¹ Kad je izraelski narod vidio BOŽJU veliku snagu na djelu protiv Egipćana, obuzelo ih je strahopoštovanje prema BOGU. Povjerovali su BOGU i njegovom slugi Mojsiju.

Izlazak 14:1 – 31

Mojsije šalje izvidnicu u Kanaan

(Pnz 1,19-33)

¹ BOG je rekao Mojsiju: ² »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.« ³ I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca, ⁴ a ovo su njihova imena:

Iz Rubenovog plemena: Šamua, Zakurov sin.

⁵ Iz Šimunovog plemena: Šafat, Horijev sin.

⁶ Iz Judinog plemena: Kaleb, Jefuneov sin.

⁷ Iz Isakarovog plemena: Igal, Josipov sin.

⁸ Iz Efrajimovog plemena: Hošea, Nunov sin.

⁹ Iz Benjaminovog plemena: Palti, Rafuov sin.

¹⁰ Iz Zebulunovog plemena: Gadiel, Sodijev sin.

¹¹ Iz Josipovog, to jest Manašeovog plemena: Gadi, Susijev sin.

¹² Iz Danovog plemena: Amiel, Gemalijev sin.

¹³ Iz Ašerovog plemena: Setur, Mikaelov sin.

¹⁴ Iz Naftalijevog plemena: Nahbi, Vofsijev sin.

¹⁵ Iz Gadovog plemena: Geuel, Makijev sin.

¹⁶ Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua.

¹⁷ Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj. ¹⁸ Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo? ¹⁹ Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni? ²⁰ Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.)

²¹ Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu. ²² Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.) ²³ Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava. ²⁴ (Taj je klanac prozvan Eškol upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.)

Izvidnica podnosi izvještaj

²⁵ Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje. ²⁶ Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje. ²⁷ Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. ²⁸ No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa. ²⁹ Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.«

³⁰ Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.« ³¹ No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.« ³² Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. ³³ Vidjeli smo i divove—Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«

Narod se opet žali

¹ Narod se počeo žaliti zbog svojih nevolja i BOG im je to uzeo za zlo. Razljutio se kad ih je čuo. BOŽJA je vatra planula na njih i spalila neke rubne dijelove tabora. ² Narod je zavapio Mojsiju pa se on pomolio BOGU i vatra se ugasila. ³ To su mjesto prozvali Tabera jer je BOŽJA vatra planula na njih. ⁴ Ljudi miješanog porijekla u narodu su počeli žudjeti za drugom vrstom hrane. Uskoro su i svi Izraelci ponovo počeli kukati i govoriti: »E, da nam je jesti meso! 

⁵ Sjećamo se ribe, koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka, ⁶ a sad smo već izgubili snagu. Nigdje ništa za jelo, samo ova mana!« ⁷ Mana je bila kao zrno korijandra i nalikovala je smoli drveta. ⁸ Narod je išao uokolo i skupljao ju, a zatim su je mljeli ručnim žrvnjevima ili drobili u stupi. Kuhali su je u loncu ili mijesili pa pekli lepinje. Okus joj je bio sličan okusu pogača s maslinovim uljem. ⁹ Kad je noću na tabor padala rosa, s njom je padala i mana.

Mojsije dobiva sedamdeset pomoćnika

¹⁰ Mojsije je slušao kako ljudi iz svih obitelji kukaju, svatko na ulazu u svoj šator. BOG se jako razljutio, a Mojsije uzrujao. ¹¹ »Zašto si na mene, svog slugu, navalio ovu nevolju?« upita on BOGA. »Zar sam to zaslužio—da na mene svališ teret čitavog ovoga naroda? ¹² Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju si zakletvom obećao njihovim precima? ¹³ Gdje da nabavim mesa za sav ovaj narod? Stalno mi kukaju i govore: ‘Daj nam da jedemo meso!’ 

¹⁴ Ne mogu sâm nositi sav ovaj narod. Preteško mi je. ¹⁵ Ako ćeš ovako postupati sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam stekao tvoju naklonost, daj da umrem, da više ne patim.« ¹⁶ BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starješine i nadglednici naroda. Dovedi ih do Šatora sastanka i neka stanu ondje s tobom. ¹⁷ Sići ću i razgovarati ondje s tobom. Uzet ću dio od Duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će ti oni pomagati nositi teret naroda, da ga ne moraš nositi sâm. ¹⁸ Reci narodu: Posvetite se za sutra jer ćete jesti meso. BOG vas je čuo kad ste kukali: ‘E, da nam je jesti meso! Bilo nam je bolje u Egiptu!’ Sad će vam BOG dati meso i vi ćete jesti. 

¹⁹ I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, ²⁰ nego cijeli mjesec! Jest ćete dok vam ne izađe na nos i ne zgadi vam se jer ste odbacili BOGA koji je s vama. Kukali ste pred njim i govorili: ‘Zašto smo uopće otišli iz Egipta?’« ²¹ Mojsije je rekao: »Evo me u narodu koji ima pješaštvo od šest stotina tisuća ljudi, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da jedu mjesec dana!’ ²² Zar bi im bilo dovoljno čak i da se zakolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno čak i da se izlovi sva riba iz mora?«

²³ »Je li BOŽJA moć ograničena?« rekao je BOG Mojsiju. »Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ ostvariti.« ²⁴ Tada je Mojsije izašao pred narod i prenio mu što je BOG rekao. Zatim je okupio sedamdeset starješina i razmjestio ih oko Šatora. ²⁵ BOG je sišao u oblaku i razgovarao s njim. Potom je uzeo od Duha, koji je bio na Mojsiju, i stavio ga na sedamdeset starješina. Kad je Duh sišao na njih, prorokovali su. No to se više nije ponovilo. ²⁶ Dvojica starješina, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. Iako su bili upisani među starješine, nisu došli s ostalima do Šatora. No Duh je sišao i na njih pa su prorokovali u taboru.

²⁷ Jedan je mladić dotrčao i javio Mojsiju: »Eldad i Medad prorokuju u taboru!« ²⁸ Nato je Jošua, Mojsijev pomoćnik od svoje mladosti, rekao: »Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih!« ²⁹ No Mojsije mu odgovori: »Zar si ljubomoran što su i drugi primili Duha, a ne samo ja? Da bar svi BOŽJI ljudi budu proroci! Da bar BOG stavi svog Duha na sve njih!« ³⁰ Zatim su se Mojsije i izraelske starješine vratili u tabor.

Prepelice

³¹ BOG je podigao vjetar koji je od mora donio prepelice i pobacao ih posvuda oko tabora. Prekrile su zemlju do visine jednog metra i udaljenosti jednog dana hoda od tabora u pustinju. ³² Cijeli taj dan i noć, i cijeli sljedeći dan, narod je sakupljao prepelice. Svatko je sakupio količinu koja je iznosila najmanje deset bačvi. Zatim su prostrli meso svuda po taboru. ³³ No, dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga prožvakali, BOG se razljutio na njih i udario ih strašnim pomorom. 

³⁴ Zato je to mjesto prozvano Kibrot Hataava jer su ondje sahranili one koji su žudjeli za mesom. ³⁵ Iz Kibrot Hataave narod je otišao u Haserot i zadržao se ondje.

Voda iz stijene

¹ Sva je izraelska zajednica krenula dalje iz pustinje Sin, putujući od mjesta do mjesta, kao što im je zapovjedio BOG. Utaborili su se u Refidimu, ali ondje nisu imali vode za piće. ² Zato su se prepirali s Mojsijem i govorili: »Daj nam vode, da pijemo!«

»Zašto se prepirete sa mnom?« upita ih Mojsije. »Zašto iskušavate BOGA?«

³ No narod je bio žedan i gunđao je protiv Mojsija. »Zašto si nas izveo iz Egipta?« pitali su ga. »Zar da mi, naša djeca i stoka umremo od žeđi?« ⁴ Tada je Mojsije zavapio BOGU: »Što da radim s ovim narodom? Malo nedostaje da me ubiju kamenjem.«

⁵ »Idi ispred naroda«, BOG je rekao Mojsiju, »i povedi nekoliko izraelskih starješina. Ponesi štap kojim si udario po Nilu i idi, ⁶ a ja ću stajati pred tobom na stijeni na Horebu. Udari po stijeni pa će iz nje poteći voda, da narod može piti.« I Mojsije tako učini naočigled izraelskih starješina. ⁷ To mjesto nazvao je Masa i Meriba jer su se Izraelci prepirali i iskušavali BOGA. Govorili su: »Je li BOG među nama ili nije?«

Silazak Svetog Duha

¹ Kad je došao dan Pedesetnice, svi su apostoli bili okupljeni na jednome mjestu. ² Odjednom se s neba začuo zvuk poput jakog vjetra te je ispunio cijelu kuću u kojoj su se nalazili. ³ Ugledali su nešto poput plamenih jezika, koji su se podijelili, i sišli na svakoga od njih. ⁴ Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli govoriti drugim jezicima kako im je Duh dao da govore. ⁵ U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. ⁶ Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku.

⁷ Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? ⁸ Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? ⁹ Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, ¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, ¹¹ te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!«

¹² Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?« ¹³ Drugi su pak ismijavali apostole i govorili: »Napili su se mladoga vina.«

Petar govori narodu

¹⁴ Tada je Petar ustao, zajedno s ostalom jedanaestoricom, i jakim se glasom obratio narodu: »Braćo Židovi, i svi vi koji živite u Jeruzalemu, dopustite da vam kažem što ovo znači. Pažljivo poslušajte moje riječi! ¹⁵ Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je devet sati ujutro. ¹⁶ Ovo što vidite jest ono o čemu je govorio prorok Joel:

¹⁷ ‘U posljednje dane, kaže Bog,
    izlit ću svog Duha na sve ljude.
Vaši sinovi i kćeri će proricati,
    vaši će mladići vidjeti vizije,
    a vaši starci sanjati snove.
¹⁸ Da, u te dane izlit ću svog Duha
    na svoje sluge, muškarce i žene,
    i oni će proricati.
¹⁹ Učinit ću čuda gore na Nebu
    i znakove dolje na Zemlji:
    krv i vatru i oblake dima.
²⁰ Sunce će postati tamno,
    a mjesec crven kao krv
    prije nego što dođe velik i slavan Gospodinov dan.
²¹ A svatko tko zazove Gospodinovo ime,
    bit će spašen.’

²² Izraelci, slušajte ove riječi: Isus iz Nazareta bio je čovjek kojega je Bog odabrao, i to je jasno potvrdio velikim djelima, čudima i znacima, koje je, kao što i sami znate, Bog kroz njega činio među vama. ²³ Taj je čovjek bio predan u vaše ruke s Božjim predznanjem i prema Božjem unaprijed zamišljenom planu. Vi ste ga, uz pomoć bezbožnika, ubili pribivši ga na križ. ²⁴ No Bog ga je podigao iz mrtvih i oslobodio agonije smrti. Smrt ga nije mogla zadržati u svojoj vlasti, ²⁵ kao što kaže David za njega:

‘Vidim da je Gospodin uvijek sa mnom.
    Zdesna mi je da ne bih posrnuo.
²⁶ Zbog toga je moje srce sretno i
    moja usta radosno govore.
    A moje će tijelo počivati u nadi
²⁷ jer me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih,
    nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.
²⁸ Pokazao si mi put života,
    ispunit ćeš me radošću u svojoj prisutnosti.’

²⁹ Braćo moja, pouzdano vam mogu reći za našeg praoca Davida: on je umro i pokopan je. Njegov je grob do današnjeg dana među nama. ³⁰ No on je bio prorok i znao je što mu je obećao Bog—da će postaviti jednoga od njegovih potomaka na njegovo prijestolje. ³¹ Gledajući u budućnost, prorekao je Kristovo uskrsnuće.

‘On nije ostavljen u boravištu mrtvih
 niti je njegovo tijelo istrunulo u grobu.’

³² Taj je isti Isus sada uzvišen—Bog ga je podigao iz mrtvih i svi mi smo svjedoci tome. ³³ Nakon što ga je Bog postavio sebi zdesna, Isus je od Oca primio obećanog Svetog Duha kojeg sada izlijeva na ovome mjestu. To je ovo što sada vidite i čujete. ³⁴ David nije otišao na Nebo, već sam kaže:

‘Gospodin je rekao mome Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane,
³⁵     dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’

³⁶ Stoga, neka cijeli Izrael sa sigurnošću zna da je Isusa, kojeg ste vi razapeli, Bog učinio Mesijom i Gospodinom!« ³⁷ Kad su ljudi to čuli, bili su duboko potreseni pa su upitali Petra i ostale apostole: »Braćo, što da učinimo?« ³⁸ Petar im je odgovorio: »Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista. Tako će vam grijesi biti oprošteni i primit ćete Svetog Duha kao dar. ³⁹ Ovo je obećanje vama i vašoj djeci. Ono vrijedi i za sve one koji su daleko, a koje Gospodin, naš Bog, poziva k sebi.«

⁴⁰ Petar ih je još na razne načine opominjao i preklinjao riječima: »Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!« ⁴¹ Oni koji su prihvatili njegovu poruku, krstili su se, a toga im se dana pridružilo oko tri tisuće ljudi. ⁴² Bili su ustrajni u učenju apostolskog nauka, zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvi.

Život vjernika

⁴³ Apostoli su činili mnoga silna i čudesna djela pa je sve prisutne obuzelo strahopoštovanje. ⁴⁴ Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali. ⁴⁵ Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi. ⁴⁶ Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca. ⁴⁷ Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.

Ponovljeni zakon 28

Blagoslov za poslušnost

(Lev 26,1-13; Pnz 7,12-24)

¹ Ako budeš potpuno poslušan svome BOGU, pomno vršeći sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem, tvoj će te BOG uzvisiti iznad svih naroda na zemlji. ² Ako se budeš pokoravao svome BOGU, na tebe će doći i pratiti te svi ovi blagoslovi:

³ Bit ćeš blagoslovljen u gradu
    i blagoslovljen na polju.
⁴ Bit ćeš blagoslovljen s djecom,
    s plodovima zemlje i s mladunčadi krupne i sitne stoke.
⁵ Bit ćeš blagoslovljen s punim košarama
    i puno kruha.
⁶ Bit ćeš blagoslovljen
    u svemu što radiš.

⁷ BOG će učiniti da budu poraženi neprijatelji koji ustanu protiv tebe. Napast će te s jedne strane, a bježati pred tobom na sedam strana. ⁸ BOG će poslati blagoslov na tvoja spremišta za žito i na sve što radiš. Tvoj će te BOG blagosloviti u zemlji koju ti daje. ⁹ Ako se budeš držao zapovijedi svog BOGA i živio kako on kaže, BOG će te učvrstiti kao svoj sveti narod, kao što ti se zakleo. ¹⁰ Svi narodi zemlje tada će vidjeti da si prozvan BOŽJIM narodom i bojat će te se. ¹¹ BOG će ti dati veliko izobilje—kroz porod djece, okot stoke i plodove zemlje—u zemlji za koju se tvojim precima zakleo da će ti je dati.

¹² BOG će ti otvoriti nebeske riznice da bi u pravo vrijeme dao kišu tvojoj zemlji i blagoslovio sve što radiš. Mnogim ćeš narodima davati zajam, ali ni od koga ga nećeš uzimati. ¹³ BOG će te učiniti glavom, a ne repom. Ako budeš slušao zapovijedi svog BOGA, koje ti danas dajem, pomno ih vršeći, uvijek ćeš biti na vrhu, a nikad na dnu. ¹⁴ Nimalo ne odstupaj od zapovijedi koje ti danas dajem. Ne smiješ ići za drugim bogovima da bi im služio.

Prokletstvo za neposluh

(Lev 26,14-46)

¹⁵ Ako ne budeš slušao svog BOGA, pomno vršeći sve njegove zapovijedi i uredbe koje ti danas dajem, snaći će te i pratiti sva ova prokletstva:

¹⁶ Bit ćeš proklet u gradu
    i proklet na polju.
¹⁷ Bit će prokleta tvoja košara
    i tvoj kruh.
¹⁸ Bit će proklet tvoj porod,
    plodovi zemlje i mladunčad krupne i sitne stoke.
¹⁹ Bit ćeš proklet
    u svemu što radiš.

²⁰ BOG će na tebe poslati nepogode, pomutnje i prijetnje u svemu što činiš. Tako će doći do tvoga potpunog i brzog uništenja zbog zlodjela koja si učinio kad si ga ostavio. ²¹ BOG će na tebe slati pomor za pomorom dok te ne istrijebi iz zemlje u koju ulaziš da je zaposjedneš. ²² BOG će te napadati sušicom, groznicom, upalom, žegom, sušom, ušima i plijesni, koje će te progoniti sve dok ne nestaneš. ²³ Nebo ti neće davati kišu pa će se zemlja osušiti i otvrdnuti. ²⁴ BOG će kišu iznad tvoje zemlje pretvarati u prašinu i pijesak koji će padati s neba sve dok ne budeš uništen.

²⁵ BOG će dopustiti da te poraze neprijatelji. Napast ćeš ih s jedne strane, a bježati pred njima na sedam strana. Sva će se kraljevstva na zemlji zgražati nad tobom. ²⁶ Tvoja će trupla biti hrana pticama i divljim zvijerima, a neće biti nikog da ih otjera. ²⁷ BOG će ti nanijeti čireve kakve su imali Egipćani. Kaznit će te tumorima, gnojnim ranama i svrabom, od kojih nećeš moći ozdraviti. ²⁸ BOG će te udarati ludilom, sljepilom i smetenošću. ²⁹ U pola bijelog dana kretat ćeš se kao slijepac, pipati kao po mraku. Nećeš imati uspjeha ni u čemu. Iz dana u dan bit ćeš ugnjetavan i pljačkan, bez ikoga da te spasi.

³⁰ Zaručit ćeš se sa ženom, ali drugi će s njom spavati. Izgradit ćeš kuću, ali nećeš u njoj stanovati. Posadit ćeš vinograd, ali nećeš jesti njegov rod. ³¹ Pred tobom će klati tvog vola, ali ti nećeš jesti njegovo meso. Otet će ti magarca i neće ti ga vratiti. Tvoje će ovce davati tvojim neprijateljima, a neće biti nikog da ti pomogne. ³² Tvoje će sinove i kćeri davati drugom narodu, pred tvojim očima. Oči će ti oslabjeti tražeći ih, i bit ćeš nemoćan da išta učiniš. ³³ Narod koji ne poznaješ pojest će sve plodove tvoje zemlje i sve oko čega si se trudio. Neprestano ćeš biti ugnjetavan i zlostavljan. 

³⁴ Izludjet ćeš od prizora koje ćeš gledati. ³⁵ BOG će ti na koljena i noge nanijeti bolne čireve, koji se ne mogu izliječiti, te će se proširiti po tebi od tabana do tjemena. ³⁶ Tebe i kralja, kojeg ćeš postaviti nad sobom, BOG će otjerati među narod koji ni ti ni tvoji preci niste poznavali. Ondje ćeš služiti drugim bogovima, od drveta i kamena. ³⁷ Među svim narodima, kamo te BOG otjera, bit ćeš predmet zgražanja, pošalica i rugalica.

³⁸ Na polju ćeš sijati puno sjemena, ali žeti malo usjeva jer će ti ih skakavci proždirati. ³⁹ Sadit ćeš vinograde i obrađivati ih, ali nećeš piti vino niti brati grožđe jer će ih izjedati crvi. ⁴⁰ Imat ćeš maslinova stabla širom svoje zemlje, ali se uljem nećeš mazati jer će ti masline popadati i istrunuti. ⁴¹ Rađat će ti se sinovi i kćeri, ali neće ostati tvoji jer će ih odvoditi u zatočeništvo. ⁴² Rojevi će skakavaca pojesti sva stabla i usjeve u tvojoj zemlji.

⁴³ Stranci, koji žive s tobom, uzdizat će se iznad tebe sve više i više, a ti ćeš padati sve niže i niže. ⁴⁴ Oni će tebi davati zajam, a ne ti njima. Oni će biti glava, a ti ćeš biti rep. ⁴⁵ Snaći će te sva ova prokletstva. Gonit će te i stizati dok ne budeš uništen jer nisi slušao svog BOGA—nisi vršio zapovijedi ni uredbe koje ti je dao. ⁴⁶ Ova će prokletstva biti znak i osuda na tebi i tvojim potomcima zauvijek. ⁴⁷ Budući da nisi veselo i radosno služio svome BOGU, koji ti je dao izobilje u svemu, ⁴⁸ služit ćeš svojim neprijateljima koje će BOG poslati na tebe. Bit ćeš gladan, žedan i gol, i u svemu ćeš oskudijevati. On će ti na vrat navaliti željezni jaram dok te ne zatre.

⁴⁹ BOG će izdaleka, s krajeva zemlje, dovesti narod da se na tebe obruši kao orao. Narod je to čiji jezik nećeš razumjeti, ⁵⁰ narod mrgodnog izgleda, koji ne poštuje stare i nema milosti prema mladima. ⁵¹ Proždirat će mladunčad tvoje stoke i plodove tvoje zemlje sve dok ne budeš uništen. Neće ti ostaviti ni žito, ni mlado vino, ni ulje, ni telad, ni janjad, dok te ne uništi. ⁵² Opsjedat će sve tvoje gradove dok ne popadaju visoke, utvrđene zidine u koje se uzdaš. Opsjedat će te u svim gradovima širom zemlje koju ti daje tvoj BOG.

⁵³ U beznadnoj situaciji, pritisnut neprijateljem, jest ćeš svoju djecu, meso sinova i kćeri koje ti je dao tvoj BOG. ⁵⁴ Ni najnježniji ni najosjetljiviji čovjek u tvojoj sredini neće imati samilosti prema rođenome bratu, ni prema ženi koju voli, ni prema djeci koja mu preostanu. ⁵⁵ Čak ni njima neće dati meso svoje djece, koju će jesti, jer će mu jedino to preostati. Bit će to beznadna situacija u koju će te dovesti neprijatelj, opsjedajući sve tvoje gradove. ⁵⁶ Ni najnježnija ni najosjetljivija žena u tvojoj sredini—toliko osjetljiva i nježna da se ne usuđuje stopalima dotaknuti zemlju—neće imati samilosti prema mužu kojeg voli ni prema svome sinu ili kćeri. ⁵⁷ Neće im dati ni posteljicu od poroda, ni meso djece koju rodi, jer će ih u potaji jesti zbog oskudice. Bit će to beznadna situacija u koju će te dovesti neprijatelj, opsjedajući tvoje gradove.

⁵⁸ Ako ne budeš pomno vršio sve riječi zakona, koje su zapisane u ovoj knjizi, ako se ne budeš bojao slavnog i strašnog imena svog BOGA, ⁵⁹ BOG će na tebe i tvoje potomke slati strašne i dugotrajne nesreće i teške, dugotrajne bolesti. ⁶⁰ Puštat će na tebe sve egipatske boleštine kojih si se užasavao i one će se zadržavati na tebi. ⁶¹ BOG će na tebe puštati i sve druge bolesti i nevolje, koje nisu zapisane u ovoj Knjizi zakona, dok ne budeš uništen. 

⁶² Premda ste brojni poput zvijezda na nebu, ostat će vas samo nekoliko jer se niste pokoravali svome BOGU. ⁶³ Kao što je BOGU bilo drago da vam dâ uspjeh i da vas umnoži, tako će mu biti drago da vas uništi i zatre. Bit ćete iskorijenjeni iz zemlje u koju ulazite da je zaposjednete. ⁶⁴ Tada će te BOG raspršiti po svim narodima, s kraja na kraj zemlje. Ondje ćeš služiti drugim bogovima, od drveta i kamena, koje ni ti ni tvoji preci niste poznavali. ⁶⁵ Među tim narodima nećeš naći mira ni odmorišta za sebe. BOG će ti ondje dati strašljivo srce, oči koje ne vide izlaza i tjeskobnu dušu. ⁶⁶ Živjet ćeš u stalnoj neizvjesnosti. Plašit ćeš se i danju i noću. Nikad nećeš biti siguran za svoj život. 

⁶⁷ Ujutro ćeš govoriti: »Da je barem večer!«, a uvečer: »Da je barem jutro!« zbog užasa koji će te spopadati i zbog prizora koje ćeš gledati. ⁶⁸ BOG će te u lađama poslati natrag u Egipat, putem kojim sam ti rekao da više nikad ne ideš. Ondje ćete se sami nuditi na prodaju svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali vas neće kupovati.

Ponovljeni zakon 29

Božji savez s Izraelom u Moabu

¹ Ovo su riječi saveza, koji je BOG zapovjedio Mojsiju da sklopi s Izraelcima u zemlji Moab, uz savez koji je s njima bio sklopio na planini Horeb.

² Mojsije je sazvao sve Izraelce pa im rekao:

Svojim ste očima vidjeli sve što je BOG u Egiptu učinio s faraonom, svim njegovim službenicima i cijelom njegovom zemljom. ³ Svojim ste očima vidjeli velika iskušenja, znamenja i velika čuda. ⁴ No BOG vam ni do danas nije dao da razumijete ono što su vaše oči vidjele i vaše uši čule. ⁵ U četrdeset godina, koliko sam vas vodio kroz pustinju, nije se istrošila ni vaša odjeća ni vaše sandale. ⁶ Niste jeli kruh ni pili vino ni pivo, nego vas je Bog hranio i pojio da biste spoznali da on jest vaš BOG.

⁷ Kad ste stigli na ovo mjesto, Sihon, kralj Hešbona, i Og, kralj Bašana, krenuli su u bitku protiv nas, ali smo ih porazili. ⁸ Zauzeli smo njihovu zemlju i dali je u nasljedstvo Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena. ⁹ Stoga, pomno vršite riječi ovog saveza, da biste imali uspjeha u svemu što činite. ¹⁰ Svi vi danas stojite pred svojim BOGOM—vaši plemenski glavari, starješine i nadglednici, i svi drugi muškarci u Izraelu, ¹¹ vaša djeca i vaše žene, i stranci u vašem taboru, koji vam sijeku drva i donose vodu. ¹² Stojite ovdje da biste stupili u savez sa svojim BOGOM, potvrđen zakletvom, i koji vaš BOG danas sklapa s vama.

 ¹³ Time će potvrditi da ste njegov narod i da je on vaš Bog, kao što vam je obećao i kao što se zakleo vašim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu. ¹⁴ No on ne sklapa zakletvom ovaj savez samo s vama, ¹⁵ koji danas stojite s nama, ovdje pred našim BOGOM, nego i s našim potomcima koji nisu ovdje. ¹⁶ I sami znate kako smo živjeli u Egiptu i kako smo prošli kroz zemlje drugih naroda na putu ovamo. ¹⁷ Vidjeli ste njihove ogavne idole od drva, kamena, srebra i zlata. 

¹⁸ Pazite da danas među vama nema ni muškarca, ni žene, ni obitelji, ni plemena čije se srce okreće od našeg BOGA, da bi služilo bogovima tih naroda. Bilo bi to poput korijena iz kojeg niče gorka i otrovna biljka. ¹⁹ Možda netko sluša riječi ove zakletve pa se tješi misleći: »Bit će mi dobro iako i dalje radim po svome.« To bi svima donijelo propast! ²⁰ Takvome BOG neće oprostiti. BOG će se jako razljutiti na tog čovjeka. Sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi past će na njega, a BOG će izbrisati njegovo ime pod nebom. 

²¹ BOG će ga od svih Izraelovih plemena odvojiti za propast, u skladu sa svim prokletstvima saveza koja su zapisana u ovome svitku zakona. ²² Sljedeći naraštaj vaše djece i stranci, koji dođu iz dalekih zemalja, vidjet će pošasti i boleštine koje je BOG pustio na zemlju. ²³ Cijela će zemlja biti spaljena pustoš sumpora i soli. Ništa neće biti zasijano, ništa neće nicati, ni travka neće rasti. Bit će to poput uništenja Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje je BOG uništio u velikoj srdžbi. 

²⁴ Svi će narodi pitati: »Zašto je to BOG učinio ovoj zemlji? Što je uzrokovalo tako veliku srdžbu?« ²⁵ A odgovor će biti: »Ovaj je narod ostavio savez BOGA, Boga svojih predaka, savez koji je s njima sklopio kad ih je izveo iz Egipta. ²⁶ Otišli su i služili drugim bogovima. Štovali su bogove koje nisu poznavali, bogove koje nije odabrao za njih. ²⁷ Zato se BOG razljutio na ovu zemlju i nanio joj sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi. 

²⁸ U ljutnji, srdžbi i gnjevu, BOG ih je iskorijenio iz njihove zemlje i protjerao u drugu zemlju, gdje su i danas.« ²⁹ Neke su stvari sakrivene i zna ih samo naš BOG. No ove su stvari zauvijek otkrivene za nas i našu djecu, da bismo vršili sve riječi ovog zakona.

Ponovljeni zakon 30

Izraelci će se vratiti u svoju zemlju

¹ Snaći će te svi ovi blagoslovi i prokletstva koja sam stavio pred tebe. Prisjetit ćeš ih se dok budeš među narodima, kamo će te otjerati tvoj BOG. ² Tada ćete se ti i tvoja djeca vratiti svome BOGU. Pokorit ćete mu se svim svojim srcem i svom svojom dušom u skladu sa svime što ti danas zapovijedam. ³ Tada će ti BOG promijeniti sudbinu i primiti te natrag jer te voli. Ponovo će te okupiti iz svih naroda u koje te je bio raspršio. ⁴ Pa da si otjeran i na kraj svijeta, i odande bi te tvoj BOG sabrao i doveo natrag. ⁵ Tvoj će te BOG dovesti u zemlju koja je pripadala tvojim precima i opet ćeš je zaposjesti. Učinit će te naprednijim i brojnijim od tvojih predaka.

⁶ Tvoj će BOG promijeniti tvoje srce i srce tvojih potomaka da bi mogao voljeti svoga BOGA, svim svojim srcem i svom svojom dušom, i poživio. ⁷ Tvoj će BOG staviti sva ova prokletstva na tvoje neprijatelje, koji te mrze i progone. ⁸ Ponovo ćeš se pokoravati BOGU i izvršavati sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. ⁹ Tada će te tvoj BOG učiniti izuzetno uspješnim u svemu što budeš radio. Dat će ti obilje djece, mladunčadi stoke i usjeva. BOG će se ponovo radovati što te čini naprednim, baš kao što se radovao dajući napredak tvojim precima. 

¹⁰ Tako će biti ako se pokoriš svome BOGU, ako vršiš njegove zapovijedi i uredbe zapisane u ovoj Knjizi zakona, te ako se okreneš svome BOGU svim svojim srcem i svom svojom dušom. ¹¹ Ova zapovijed, koju ti danas dajem, nije preteška, niti je izvan tvog domašaja. ¹² Nije na nebu, da bi rekao: »Tko će se popeti na nebo da nam je donese, da je čujemo i vršimo?« ¹³ Nije ni preko mora, da bi rekao: »Tko će prijeći more da nam je donese, da je čujemo i vršimo?« ¹⁴ Ne, riječ ti je sasvim blizu, u tvojim ustima i u tvom srcu, tako da je možeš vršiti.

Izaberi život i blagostanje

¹⁵ Evo, danas ti dajem izbor: život ili smrt, dobro ili zlo. ¹⁶ Zapovijedam ti danas da voliš svog BOGA, da živiš kako on želi i da se držiš njegovih zapovijedi, uredbi i zakona. Tada ćeš živjeti i množiti se i tvoj će te BOG blagosloviti u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. ¹⁷ Ali, ako se tvoje srce okrene i odbiješ poslušati, ako zastraniš i počneš štovati i služiti druge bogove, ¹⁸ objavljujem ti danas da ćeš sigurno biti uništen. Nećeš dugo živjeti u zemlji u koju ulaziš preko rijeke Jordan da je zaposjedneš.

¹⁹ Danas pozivam nebo i zemlju da budu svjedoci da sam pred vas stavio izbor između života i smrti, blagoslova i prokletstva. Izaberi život da biste ti i tvoji potomci živjeli. ²⁰ Voli svog BOGA i pokoravaj mu se. Drži se njega jer on je tvoj život. Dat će ti da dugo živiš u zemlji koju se zakleo dati tvojim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu.

Uspostava Pashe

¹ Dok su još bili u Egiptu, BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ² »Neka vam ovaj mjesec bude početak godine—računajte ga kao prvi mjesec u godini. ³ Recite cijeloj izraelskoj zajednici da desetog dana ovog mjeseca svaki čovjek uzme jednog janjca ili kozlića za svoju obitelj, za svako kućanstvo. ⁴ Ako je neko kućanstvo premalo da bi pojelo cijelu životinju, neka se udruži sa susjednim, pazeći na ukupan broj ljudi, da svatko dobije dio. ⁵ Životinja mora biti jednogodišnji mužjak bez tjelesne mane, a može biti janjac ili kozlić. 

⁶ Čuvajte je do četrnaestog dana ovog mjeseca, a tada neka svi u izraelskoj zajednici u suton zakolju svoju životinju. ⁷ Zatim neka uzmu nešto njezine krvi i njome premažu okvir vrata kuće u kojoj će je jesti. ⁸ Meso neka ispeku na vatri i pojedu ga te iste noći, s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. ⁹ Ne smijete ga jesti sirovo ni kuhano u vodi, nego ispečeno na vatri, zajedno s glavom, nogama i utrobom. ¹⁰ Ništa od mesa nemojte ostaviti do jutra. Ako nešto ostane do jutra, to spalite. ¹¹ Morate jesti brzo i biti spremni za put: potpuno odjeveni, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. To je BOŽJA Pasha.

¹² Te ću noći proći Egiptom i pobiti sve prvorođence u egipatskim obiteljima i svu prvorođenu stoku. Na taj ću način izvršiti kaznu i nad svim egipatskim bogovima. Ja sam BOG. ¹³ Krv na kućama, u kojima se vi nalazite, bit će mi znak. Kad vidim krv, proći ću iznad vas. Tako ćete izbjeći pomor koji ću pustiti na Egipat. ¹⁴ Neka vam taj dan ostane u sjećanju. Neka vam bude spomendan. Slavite ga kao svetkovinu u čast BOGU. Slavite ga u sve naraštaje. To je trajna uredba.

Blagdan beskvasnih kruhova

¹⁵ Sedam dana jedite beskvasni kruh. Već prvog dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Ako bi netko u tih sedam dana pojeo kruh s kvascem, neka se odstrani iz Izraela. ¹⁶ Prvog i sedmog dana održite sveti skup. Tih dana ne obavljajte nikakav posao. Jedino što smijete raditi je priprema jela za svakoga od vas. ¹⁷ Slavite Blagdan beskvasnih kruhova jer sam tog dana izveo vaše postrojbe iz Egipta. Slavite taj dan u sve naraštaje. To je trajna uredba. ¹⁸ Dakle, u prvom mjesecu jest ćete beskvasni kruh od večeri četrnaestog dana do večeri dvadeset i prvog dana. 

¹⁹ Sedam dana neka ne bude kvasca u vašim kućama. Ako bi netko pojeo nešto s kvascem, odstranite ga iz izraelske zajednice, bio on stranac ili rođeni Izraelac. ²⁰ Ne jedite ništa s kvascem. Gdje god živjeli, jedite beskvasni kruh.«

Prva Pasha

²¹ Zatim je Mojsije sazvao sve izraelske starješine i rekao im: »Idite i odaberite janjce ili kozliće za svoje obitelji pa zakoljite pashalnu životinju. ²² Uzmite stručke izopa, umočite ih u posude s krvlju pa njome premažite okvir vrata. Neka nitko ne izlazi na vrata svoje kuće do jutra ²³ jer će BOG prolaziti i ubijati egipatske prvorođence. Kad vidi krv na okviru vrata, proći će iznad tih vrata i neće dati Zatiraču da uđe u vaše kuće i pobije vas.

²⁴ Držite propis o Pashi kao trajnu uredbu za sebe i svoje potomke. ²⁵ Kad uđete u zemlju koju će vam BOG dati, kao što je obećao, održavajte ovaj obred. ²⁶ A kad vas djeca pitaju: ‘Što vam znači taj obred?’, ²⁷ odgovorite im: ‘To je pashalna žrtva u čast BOGA koji je prošao iznad izraelskih kuća u Egiptu i poštedio nas, a pobio Egipćane.’« Narod se tada duboko poklonio, štujući Boga. ²⁸ Izraelci su učinili onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju i Aronu.

Deseta pošast: smrt egipatskih prvorođenaca

²⁹ U ponoć je BOG pobio sve prvorođence u Egiptu, od prvorođenoga faraonovog sina, koji sjedi na prijestolju, do prvorođenog sina zatvorenika u zatvoru, kao i svu prvorođenu stoku. ³⁰ Te su se noći probudili faraon, svi njegovi službenici i svi Egipćani. Egiptom se širio silan jauk jer nije bilo kuće u kojoj nije bilo mrtvaca.

Faraon pušta Izraelce

³¹ Te je iste noći faraon pozvao Mojsija i Arona pa im rekao: »Spremite se i odlazite od mog naroda, i vi i Izraelci! Idite i štujte BOGA kao što ste tražili. ³² Povedite svoja stada sitne i krupne stoke, kao što ste tražili, i idite. I blagoslovite me.« ³³ Egipćani su nagovarali Izraelce da što prije odu iz zemlje. Govorili su: »Idite, inače ćemo svi umrijeti.«

³⁴ Narod nije imao vremena ukvasati tijesto, nego su posude s beskvasnim tijestom umotali u ogrtače i stavili na leđa. ³⁵ Izraelci su učinili kao što im je Mojsije bio rekao i tražili Egipćane da im daju odjeću i predmete od zlata i srebra. ³⁶ BOG je učinio da im Egipćani budu naklonjeni pa su im dali ono što su tražili. Tako su Izraelci oplijenili Egipćane.

Izlazak: Izraelci odlaze iz Egipta

³⁷ Izraelci su krenuli na put iz Ramsesa za Sukot. Bilo ih je oko šest stotina tisuća koji su išli pješice, ne računajući žene i djecu. ³⁸ S njima je išlo i puno ljudi miješanog porijekla, koji nisu bili Izraelci, kao i brojna stada sitne i krupne stoke. ³⁹ Od tijesta, koje su ponijeli iz Egipta, pekli su beskvasne lepinje. Tijesto je bilo bez kvasca jer su bili istjerani iz Egipta pa nisu imali vremena pripremiti hranu za put. ⁴⁰ Izraelci su u Egiptu živjeli četiri stotine i trideset godina. ⁴¹ Kad se navršilo četiri stotine i trideset godina, baš toga dana, sve BOŽJE postrojbe izašle su iz Egipta. ⁴² BOG je probdio noć da bi ih izveo iz Egipta. Zato je ta noć za sve Izraelce, u sve naraštaje, noć bdijenja u čast BOGA.

Propisi o Pashi

⁴³ BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Ovo su propisi o Pashi: pashalni obrok ne smije jesti nijedan stranac, ⁴⁴ no smije jesti svaki kupljeni rob ako ga obrežete. ⁴⁵ Dakle, stranac, koji privremeno živi s vama, ili stranac, koji je najamni radnik, ne smije jesti. ⁴⁶ Svaka obitelj neka jede u jednoj kući. Ništa od mesa ne iznosite iz kuće i nemojte slomiti nijednu kost životinji. ⁴⁷ Pashu neka slavi sva Izraelska zajednica.

⁴⁸ Ako stranac, koji živi s vama, želi slaviti Pashu u čast BOGA, moraju se obrezati svi muški u njegovoj obitelji i kućanstvu. Zatim je može slaviti jer će biti jednak izraelskim građanima. Ni jedan neobrezani muškarac ne smije jesti. ⁴⁹ Isti zakon vrijedi za rođenog Izraelca i za stranca koji živi s vama.« ⁵⁰ I svi su Izraelci učinili baš onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju i Aronu. ⁵¹ Upravo je toga dana BOG izveo Izraelce iz Egipta prema njihovim postrojbama.

Ruta 1

Glad u zemlji Judinog plemena

¹ U vrijeme vladavine sudaca nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. ² Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili. ³ Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima ⁴ koji su oženili Moapke—Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, ⁵ umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova.

Naomi i Ruta vraćaju se u Betlehem

⁶ Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. ⁷ Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi. ⁸ Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. ⁹ Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.« Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. ¹⁰ No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.«

¹¹ Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? ¹² Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, ¹³ zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.«

¹⁴ Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom. ¹⁵ Naomi joj je rekla: »Gle, Orpa se vraća svom narodu i svojim bogovima. Vrati se i ti s njom!« ¹⁶ Ali Ruta odgovori: »Ne nagovaraj me da te ostavim i da odem od tebe. Kamo ti ideš, ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog. ¹⁷ Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i tamo će me sahraniti. Neka me stigne BOŽJA kazna ako me išta osim smrti rastavi od tebe.«

¹⁸ Kad je Naomi uvidjela da je Ruta čvrsto odlučila poći s njom, prestala ju je odgovarati. ¹⁹ Tako su išle zajedno sve do Betlehema. Kad su stigle, čitav se grad uskomešao zbog njih. Žene su govorile: »Zar je to stvarno Naomi?« ²⁰ A ona im reče: »Znate da moje ime znači Sretnica, ali zovite me Ogorčena jer mi je Svemoćni zagorčao život. ²¹ Imala sam sve kad sam otišla, a sad me BOG vratio bez ičega. Zašto da me zovete sretnim imenom kad me svemoćni BOG odlučio kazniti i donio mi nesreću?«

²² Tako se Naomi vratila iz zemlje Moab sa svojom snahom, Moapkom Rutom. Stigle su u Betlehem upravo kad je počinjala žetva ječma.

Ruta 2

Ruta upoznaje Boaza

¹ Naomi je imala rođaka s muževe strane, Boaza, bogatog i utjecajnog čovjeka iz Elimelekove obitelji. ² Ruta upita Naomi: »Mogu li ići u polja i sakupljati ostatke klasja iza onoga tko mi dopusti?« Naomi joj odgovori: »Možeš, kćeri.« ³ Tako je Ruta otišla u polja i sakupljala ostatke za žeteocima. Došla je tako i do polja koje je pripadalo Boazu, Elimelekovom rođaku. ⁴ Boaz je stigao iz Betlehema i pozdravio žeteoce: »Neka je BOG s vama!« »Neka te BOG blagoslovi!« odzdravili su mu.

⁵ Boaz upita mladića koji je nadgledao žeteoce: »Čija je ona mlada žena?« ⁶ »To je mlada Moapka koja se vratila s Naomi«, odgovori nadzornik. ⁷ »Pitala me smije li sakupljati ostatke nakon žetelaca. Došla je rano jutros i radila sve dosad—samo se nakratko odmorila pod sjenicom.« ⁸ Tada Boaz reče Ruti: »Slušaj, mila. Ne moraš ići na druga polja. Ostani ovdje na mom polju i sakupljaj ostatke. Drži se mojih sluškinja. ⁹ Gledaj na kojem će polju sluge žeti pa idi za sluškinjama koje vežu snopove. Slugama sam naredio da te puste na miru, a kad ožedniš, posluži se iz posude i pij vodu što su je sluge zahvatili.«

¹⁰ Ona mu se pokloni do zemlje i kaže: »Zašto si tako dobar prema meni? Pomažeš mi iako sam strankinja! Kako to da uopće razgovaraš sa mnom?« ¹¹ A Boaz joj odgovori: »Čuo sam sve što si učinila za svekrvu nakon smrti muža—kako si otišla od oca i majke, iz svog zavičaja, i došla živjeti s narodom koji nisi poznavala. ¹² Neka ti BOG uzvrati za ono što si učinila. Neka te bogato nagradi Izraelov BOG jer si došla tražiti njegovu zaštitu.« ¹³ »Daj da i dalje uživam tvoju naklonost, gospodaru«, reče Ruta. »Utješio si me i ljubazno razgovarao sa mnom, svojom sluškinjom, iako nemam pravo na to kao tvoje druge sluškinje.«

¹⁴ Kad je bilo vrijeme ručka, Boaz joj je rekao: »Dođi i jedi s nama. Posluži se kruhom i umakom od vinskog octa.« Sjela je pokraj žetelaca, a on ju je ponudio prženim zrnjem. Jela je koliko je htjela i sačuvala ostatak. ¹⁵ Kad je nastavila sakupljati ostatke, Boaz zapovjedi slugama: »Pustite je da sakuplja čak i među snopovima. Ne sprečavajte je! ¹⁶ Dok žanjete, namjerno ispuštajte klasje iz snopova i neka slobodno sakuplja. Ne prigovarajte joj!« ¹⁷ Sakupljala je klasje sve do večeri, a zatim odvojila zrnje i nakupila punu košaru ječma. 

¹⁸ Ponijela je ječam sa sobom u grad i pokazala svekrvi koliko je skupila. Izvadila je ostatak ručka i dala Naomi. ¹⁹ »Gdje si toliko sakupila?« upita je svekrva. »Gdje si danas radila? Blagoslovljen onaj koji je bio tako dobar prema tebi!« Tada je ispričala svekrvi kako je radila u polju koje pripada čovjeku po imenu Boaz. ²⁰ »Blagoslovio ga BOG koji je uvijek vjeran i dobar, živima i mrtvima!« usklikne Naomi i doda: »Taj nam je čovjek blizak rod, jedan od naših skrbnika.«

²¹ Ruta nadoda: »Boaz me pozvao da nastavim sakupljati klasje. Rekao je da ostanem uz njegove radnike do kraja žetve.« ²² Naomi je rekla svojoj snahi Ruti: »Kćeri, dobro je da budeš s njegovim sluškinjama, da ti se na drugom polju ne bi dogodilo kakvo zlo.« ²³ Tako se Ruta držala Boazovih sluškinja i sakupljala klasje sve do kraja žetve ječma, a kasnije i žetve pšenice. A živjela je kod svoje svekrve.

Ruta 3

Ruta i Boaz na gumnu

¹ Nešto kasnije, Rutina svekrva Naomi rekla joj je: »Kćeri moja, moram ti naći dom u kojem ćeš biti zbrinuta. ² Kao što znaš, Boaz, s čijim si sluškinjama radila, naš je rođak. Poslušaj me: on će noćas raditi na gumnu. ³ Okupaj se i namiriši, lijepo se obuci i idi do gumna, ali ne prilazi mu dok se ne najede i napije. ⁴ Pogledaj gdje će leći pa mu otkrij noge i legni mu do nogu, a on će ti reći što da učiniš.« ⁵ Ruta odgovori: »Učinit ću sve što si mi rekla.«

⁶ Ona ode do gumna i učini sve kako ju je svekrva uputila. ⁷ Boaz je jeo i pio te dobro raspoložen legao pokraj hrpe ječma i zaspao. Ruta je tiho prišla, otkrila mu noge i legla. ⁸ Usred noći Boaz se trgnuo i iznenađen pogledao, a ono—žena pokraj njegovih nogu! ⁹ »Tko si ti?« upita on. »Ruta. Tebi pripadam«, odgovori mu. »Primi me k sebi jer si moj rođak i skrbnik.« ¹⁰ »BOG te blagoslovio, mila« odgovori on. »Ovo što si sad učinila za svoju obitelj još je više od onoga prije. Mogla si tražiti mladog muža, siromašnog ili bogatog, ali nisi. 

¹¹ A sad, mila, ništa se ne brini! Učinit ću za tebe sve što tražiš jer svi u našem gradu znaju da si poštena žena. ¹² Istina je da sam ti rođak i da sam te dužan zbrinuti, ali postoji čovjek koji ti je bliži rod od mene. ¹³ Ostani ovdje do jutra pa ćemo onda vidjeti—ako te on primi pod svoje okrilje, neka bude tako. No, ako te on ne primi, zaklinjem se BOGU, ja ću te primiti. Spavaj ovdje do jutra.«

¹⁴ Tako je ona ostala spavati pokraj njega. Smatrao je kako ne bi bilo dobro da se pročuje da je žena došla na gumno pa je ustala dok je još bio mrak. ¹⁵ Tada joj je Boaz rekao: »Primi svoj ogrtač rukama i rastvori ga.« Kad je rastvorila ogrtač, nasuo je u njega šest mjera ječma i natovario joj na leđa. Zatim se vratio u grad. ¹⁶ Ruta se vratila k svekrvi, a ona je upita: »Kako je bilo, kćeri?« I Ruta joj ispriča sve što je Boaz učinio za nju ¹⁷ pa doda: »Dao mi je i sav ovaj ječam i rekao: ‘Ne možeš se vratiti svekrvi praznih ruku.’«

¹⁸ Naomi je rekla: »Strpi se, kćeri, dok ne doznaš što će biti. On se neće smiriti dok sve ne obavi. Još danas će se pobrinuti za to.«

Ruta 4

Boaz uzima Rutu za ženu

¹ Toga je dana Boaz otišao na mjesto za vijećanje kod gradskih vrata i sjeo ondje. Kad je naišao onaj rođak i skrbnik kojeg je spominjao, Boaz mu je rekao: »Prijatelju, dođi ovamo i sjedni.« I on dođe i sjedne.

² Zatim Boaz zatraži desetoricu gradskih starješina da i oni sjednu s njima. Kad su svi sjeli, ³ on reče skrbniku: »Naomi se vratila iz Moaba i prodaje komad zemlje koji je pripadao našem rođaku Elimeleku. ⁴ Smatrao sam da te trebam obavijestiti o tome i predložiti da ga ti kupiš pred ljudima koji ovdje sjede i pred starješinama moga naroda. Ako ga namjeravaš otkupiti, otkupi ga. A ako ne, reci mi da znam jer ja imam pravo otkupa nakon tebe.« On odgovori: »Otkupit ću ga.«

⁵ No Boaz nastavi: »Onog dana kad kupiš zemlju od Naomi, moraš uzeti i udovicu njenog pokojnog sina, Moapku Rutu, za ženu. Tako će se očuvati pokojnikova loza i zemlja kao vlasništvo njegove obitelji.« ⁶ Nato skrbnik odgovori: »U tom slučaju ne mogu kupiti zemlju jer ne želim umanjiti nasljedstvo svoje obitelji. Kupi je ti jer ja ne mogu.«

⁷ U to su se vrijeme u Izraelu otkup i prijenos imovine potvrđivali tako što bi jedna osoba izula sandalu i dala je drugoj. Tako su Izraelci ovjeravali da je postignut dogovor. ⁸ Zato je skrbnik rekao Boazu: »Ti kupi zemlju« pa je izuo sandalu i dao je Boazu. ⁹ Tada je Boaz rekao starješinama i svima okupljenima: »Vi ste danas svjedoci da kupujem od Naomi sve što je bilo Elimelekovo, Kilionovo i Mahlonovo. ¹⁰ Također, uzimam sebi za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu udovicu, da sačuvam pokojnikovo vlasništvo u njegovoj obitelji i da ga se uvijek sjećaju ljudi iz njegove obitelji i zavičaja. Vi ste danas tome svjedoci.«

¹¹ A starješine i svi koji su bili kod gradskih vrata potvrde: »Svjedoci smo. Dao BOG da žena, koja ulazi u tvoj dom, bude kao Rahela i Lea koje su podigle obitelj Izraelu, a ti da budeš ugledan u Efrati i slavan u Betlehemu. ¹² Neka ti BOG dâ mnogo djece s Rutom, da ti dom bude velik kao Peresov, kojeg je Tamara rodila Judi.« ¹³ Tako je Boaz uzeo Rutu u svoj dom i ona mu je postala ženom. Spavao je s njom i BOG joj je dao da zatrudni pa je rodila sina.

¹⁴ Žene su rekle Naomi: »Hvala BOGU, koji ti je danas dao ovo dijete za skrbnika. Neka postane slavan u Izraelu! ¹⁵ On će ti pružiti novi život i brinuti se o tebi u tvojoj starosti. A rodila ti ga je snaha koja te voli i koja ti vrijedi više od sedmorice sinova.« ¹⁶ Naomi je uzela dijete i stavila ga u krilo. Ona se dalje brinula o njemu. ¹⁷ Ime su djetetu dale susjede. »Naomi opet ima sina«, rekle su i dale mu ime Obed. On je kasnije bio otac Jišaja, Davidovog oca.

Davidovo obiteljsko stablo

¹⁸ A ovo je Peresova loza:

Peresu se rodio sin Hesron,

¹⁹ Hesronu Ram,

Ramu Aminadab,

²⁰ Aminadabu Nahšon,

Nahšonu Salmon,

²¹ Salmonu Boaz,

Boazu Obed,

²² Obedu Jišaj,

a Jišaju David.